
Komunalne usluge obuhvataju usluge od opšteg interesa koje su neophodne za svakodnevno funkcionisanje, kao što su isporuka električne energije, gasa, vode i sličnih usluga. Ove usluge se obračunavaju i naplaćuju mesečno, a korisnici dobijaju račune koji prikazuju iznos koji treba da plate.
Zastarevanje potraživanja se najjednostavnije definiše kao gubitak prava da se zahteva izvršenje obaveze putem prinudnog izvršenja.
Prema Zakonu o obligacionim odnosima, propisani su rokovi zastare, a opšti rok zastare za potraživanje iznosi 10 godina, što znači da sva potraživanja zastarevaju u tom roku, osim onih za koja zakon predviđa kraći rok.
Kada su u pitanju potraživanja za komunalne usluge, ovaj rok je godinu dana, ali samo ako se radi o uslugama koje su pružene za potrebe domaćinstva, odnosno ne primenjuje se na komunalne usluge pružene preduzećima i preduzetnicima, kao što su ugostiteljske i trgovinske radnje.
Zastarelost naplate komunalnih usluga nastupa nakon proteka godinu dana od dana kada je poverilac imao pravo da zahteva ispunjenje obaveze. Taj dan se naziva dan dospelosti obaveze, koji je obično naveden u računu kao poslednji dan za plaćanje duga.
Kada prođe zakonom propisani vremenski period, nije moguće ostvariti naplatu takvih potraživanja podnošenjem tužbe sudu ili, u slučaju komunalnih usluga, predlogom za izvršenje javnom izvršitelju. Međutim, to ne znači da potraživanje nestaje, već da se ne može izvršiti prinudna naplata, tj. postaje “neutuživo“.
Sud ne prepoznaje zastarevanje automatski. Ako dužnik ne istakne prigovor na zastarevanje, sud će doneti odluku koja obavezuje dužnika da plati dug, čak iako je to dugovanje zastarelo. Ako dužnik, iz bilo kog razloga, plati dug koji je zastareo, neće moći da traži povraćaj tog iznosa, jer nije platio nešto što više ne duguje.
Zakon propisuje rokove zastare koji se ne mogu menjati, ali zastarevanje može biti prekinuto. Nakon što se prekine, novi rok počinje od tog trenutka, a prethodni se ne računa. Prekid zastare može izazvati i dužnik i poverilac.
Dužnik može prekinuti zastaru priznanjem duga ili plaćanjem dela duga ili kamata, što se tretira kao priznanje duga. Kada je reč o komunalnim uslugama koje se plaćaju mesečno, ako dužnik ne plati nekoliko meseci, a kasnije uplati bez označavanja meseca, smatra se da je platio najstarije dugovanje, i time prekida zastarevanje za sve prethodne mesece.
Na primer, ako se dug odnosi na period januar-maj 2025, svaki mesečni dug zastareva godinu dana od dospelosti (npr. dug za januar 2025. godine zastareva u februaru 2026.). Ako dužnik izvrši uplatu, a ne označi mesec, smatraće se da je platio dug za januar. Tom uplatom, dužnik obnavlja rok za zastaru za dugovanja za februar, mart, april i maj, pa zastara počinje da teče iznova od dana kada je ona izvršena.
Zastarevanje prava može da bude prekinuto kada poverilac preduzme neku radnju pred nadležnim organom s ciljem naplate duga. Dakle, nije dovoljno da poverilac šalje opomene ili poziva dužnika usmeno da izmiruje obavezu, već mora da pokrene postupak pred organom (sudom ili javnim izvršiteljem) radi naplate.
Prekid zastarelosti traje do završetka postupka pred nadležnim organom, što znači da zastarelost ne teče dok je postupak u toku. Bitan trenutak za prekid je trenutak kada poverilac pokrene postupak, a ne kada dužnik sazna za pokretanje postupka.
Na primer, postupak može biti pokrenut 2023. godine za naplatu duga dospelog 2022. godine, a dužnik može da primi rešenje o izvršenju tek 2025. godine (zbog razloga kao što su nepreuzimanje pošte ili izbegavanje prijema). Iako je od dospelosti duga prošlo godinu dana, zastara još nije nastupila jer je postupak pokrenut 2023. godine.
Za naplatu potraživanja komunalnih usluga, postupak vodi javni izvršitelj. Poverilac pokreće postupak podnošenjem predloga za izvršenje. Kada dužnik primi rešenje o izvršenju, ima pravo da podnese prigovor u roku od osam dana, u kojem može da navede i zastarevanje, a o prigovoru odlučuje sud.
Zastarevanje dugova za komunalne usluge je važan pravni princip koji garantuje da se potraživanja ne prolongiraju neograničeno. Iako rok za zastaru iznosi godinu dana za usluge domaćinstava, mogućnost prekida zastarevanja od strane poverioca ili dužnika može da produži postupak naplate.
Bitno je naglasiti da, iako dugovi mogu postati neutuživi nakon isteka zakonskog roka, to ne znači da nestaju. Stoga je neophodno da poverioci preduzmu odgovarajuće radnje na vreme kako bi osigurali naplatu, a dužnici budu svesni mogućnosti koje im zakon nudi za prekid zastarevanja.